dec 24, 618 - Godina tuge

Description:

Hadidža bint Huvejlid i Ebu Talih su umrli iste godine.
Smrću Hadidže Božijem Poslaniku, sallellahu 'alejhi ve sellem, su se
počele nizati razne teškoće. Naime, ona mu je za islam bila glavni pomoćnik
i najviše ga podržavala, i njoj je povjeravao sve svoje brige, njoj se tužio.
Veliki gubitak mu je bila i smrt amidže Ebu Taliba, koji je za njegovu misiju

predstavljao čvrstu potporu i zaklon. On ga je štitio i pomagao protiv svako-
ga zla njegova naroda.

Gubitak ove dvije osobe desio se tri godine prije Poslanikove seobe u
Medi nu.

Nakon smrti Ebu Taliba Kurejšije su intenzivirale svoja neprijateljst-
va prema Poslaniku i počele mu priređivati raznovrsne neprijatnosti, što se

za Ebu Talibova života nisu usuđivale. To je išlo do te mjere da mu je jedan-
put jedan od njihovih prostaka prepriječio put i na glavu mu prosuo prašinu,

te je Poslanik takav ušao u svoju kuću. Prišla mu je jedna od njegovih kćerki
i s njega plačući skidala prašinu. "Nemoj plakati, kćeri !", on joj je govorio.
"Allah će zaštititi tvoga oca!" Kasnije je pričao: "Kurejšije mi, uglavnom,
ništa ružno nisu učinile, sve dok nije umro Ebu Tali b."
Kad se Ebu Talih smrtno razbolio i kad su to doznale Kurejšije, jedni
drugima su rekli: "Islam su primili i Hamza i Omer, a vjera Muhammedova

je uzela maha u svim kurejšijskim plemenima ... Hajdemo stoga kod Ebu Ta-
liba, pa nek' nam pripremi svoga bratića i nek' njemu da naše garancije. Mi,

bogme, nismo sigurni da nam on neće uzeti primat!"

Ibn 'Abbas kaže: "Tako su otišli kod Ebu Taliba i s njim obavili raz-
govor. Sve su to bili uglednici njegova naroda: 'Utbe ibn Rebi'a, Šejbe b.

Re bi 'a, Ebu Džehl b. Hišam, Umejje b. Halef i Ebu Sufjan b. Harb. "Ebu Ta-
libe", rekli su mu, "ti znaš kakvo mjesto zauzimaš kod nas a, kao što vidiš, u

stanju si koje zabrinjava. Također su ti poznati odnosi između nas i tvoga

Poslanikov iivotopis 81
bratića. Zato ga pozovi i daj mu naše garancije, a od njega uzmi garancije za
nas: neka se on nas prođe, a mi ćemo se proći njega, neka ostavi našu vjeru,
a mi ćemo ostaviti njegovu!"
Ehu Talih je potom poslao po Poslanika. "Bratiću," rekao mu je, "ovo
su uglednici tvoga naroda. Došli su da ti dadnu garancije i da iste uzmu od
tebe." "U redu!", odgovorio je Poslanik. "Neka mi daju samo jednu riječ -
dobiće njome sve Arape, a prihvatiće im je i stranci!" "Hoćemo, tako nam
tvoga oca!", rekao je Ehu Džehl. "Daćemo ti ih deset!" " Recite:", nastavio je
Poslanik, "La ilahe illellah i prođite se obožavanja bilo koga osim Njega!"
"Ovaj nam čovjek, bogme, neće dati ono što mi tražimo!", kazali su oni.
"Hajdemo mi, i nastavimo slijediti vjeru predaka naših, dok Allah ne presudi
između nas i njega!"
Zatim su otišli, a Ebu Talib se obratio Poslaniku: "Nisi im, bratiću,
Boga mi tražio mnogo!" Kad je to rekao, Božiji Poslanik se ponadao da bi i
on mogao primiti islam. "Amidža!", govorio mu je. " Izgovori ove riječi, one
će ti na Sudnjem danu omogućiti šefa'at (zauzimanje)!"
Vidjevši silno nastojanje Božijeg Poslanika, Ebu Talib je odgovorio:
"Da se ne bojim da ćeš biti vrijedan, ti i potomstvo tvoga oca poslije mene, i
da će Kurejšije pomisliti da sam to rekao iz straha od smrti, ja bih ih doista
izgovorio. Ovako, mogu ih izreći samo da tebi udovoljim!"

Kad mu se smrt sasvim približila, 'Abbas je pogledao u njega i primi-
jetio kako miče usnama. Dobro je naćulio uši. "Bratiću !", rekao je Poslaniku.

"Moj brat je izgovorio ono što si mu govorio !" "Nisam čuo!", rekao je Posla-
nik.

Allah, dželle šanuhu, je o onoj grupi koja se bila sakupila kod Ebu
Taliba i kazala to što je kazala, objavio: Sad. Tako mi Kur'ana slavnoga,

zbilja su u osionosti i raskolu oni koji ne vjeruju! Koliko smo samo pokol-
jenja uništili prije njih! Oni su pomoć zazivali, ali za sve kasno bif I čude se

što im jedan od njih opominjatelj dođe. I nevjernici vele: "Ovo čarobnjak i
latov je! Zar on da učini botanstva Bogom jednim ? Zbilja, ta je stvar vrlo
čudnovata!" I glavešine medu njima krenuše: "Ma, idite i sa vašim

botanstvima se strpite! To je doista nešto što se naveliko hoće! Za ovo nis-
mo čuli mi od minulih naroda ", - tj. od kršćana koji su govorili: "Allah je

treći od trojice !" - "ovo nije drugo do izmišljotina! (Sura Sad, 1 .-7.).
Zatim je Ebu Tali b ispustio dušu.

To je deseta godina po poslanstvu, u kojoj su umrli Hadidža, žena Poslanikova, i njegov amidža Ebu-Talib. Kaže Ibn-Sa’d: “Između smrti Hadidže i Ebu-Taliba je mjesec i pet dana.“

Hadidža je, kako prenosi Ibn-Hišam, ambasador istine u islamu. Resulullah, sallallahu ‘alejhi wesellem, bi se njoj žalio i u njoj bi našao utjehu i druga. A Ebu-Talib je bio njegov zaštitnik i pomagač u narodu. Kada je umro Ebu-Talib, Kurejšije su počele da zlostavljaju Poslanika na način kojim ga nisu zlostavljali dok je Ebu-Talib bio živ.

Resulullah, sallallahu ‘alejhi wesellem, je ovu godinu nazvao godinom tuge zbog poteškoća koje su ga zadesile na putu da’weta.

Allahovom mudrošću umire Ebu-Talib prije nego je Poslanik, sallallahu ‘alejhi wesellem, dobio pomagače u Jesribu i prije nego su se muslimani učvrstili. U tome je dokaz da Ebu-Talib nije stajao iza pozivanja Muhammeda, sallallahu ‘alejhi wesellem.

Poslanik gubi one koji su mu najviše pružali zaštitu. Iz toga uočavamo dvije važne stvari, a to su:

– da je pomoć i zaštita samo od Allaha i

– da Allahova zaštita Poslanika od ljudi ne znači da Poslanik, sallallahu ‘alejhi wesellem, ne bude zlostavljan od njih, već to znači da će ga Allah, dželle šanuhu, zaštititi od ubistva i svega onoga što bi spriječilo put pozivanju ka islamu.

Neki ljudi smatraju da je Resulullah, sallallahu ‘alejhi wesellem, ovu godinu nazvao godinom tuge zbog gubitka svoga amidže i svoje žene. Međutim, stvarni razlog toga je što su mnoga vrata ka pozivanju u islam bila zatvorena, jer dok je njegov amidža bio živ mnoga polja su mu bila otvorena i mogao je pozivati ljude u istinu.

Zbog Poslanikove tuge što ljudi ne prihvataju istinu objavljuju se ajeti koji tješe Resulullaha, sallallahu ‘alejhi wesellem:

“Mi znamo da tebe zaista žalosti to što oni govore. Oni, doista, ne okrivljuju tebe da si lažac, nego nevjernici poriču Allahove riječi. A poslanici su i prije tebe lažnim smatrani, pa su trpjeli što su ih u laž ugonili i mučili sve dok im ne bi pomoć Naša došla, – a niko ne može Allahove riječi izmijenuti -, i do tebe su doprle o poslanicima neke vijesti.“(El-En’am:33-34)

Added to timeline:

Date:

YouTube: